Izrada i lansiranje
Svaki satelit ASTRA ima masu do pet tona, a za njegovu izradu potrebno je oko tri godine. Tijekom cijelog procesa izrade provodi se opsežno testiranje s ciljem osiguravanja savršenog funkcioniranja satelita u svemiru.
Proizvođači satelita:
Satelite ASTRA do sada su izrađivala tri proizvođača:
- Boeing Satellite Systems (ranije Hughes Space and Communications) izradio je satelite ASTRA 1C–1H, ASTRA 2A, ASTRA 2C–2D i ASTRA 3A
- EADS Astrium (ranije Matra Marconi Space) izradio je satelit ASTRA 2B i trenutno gradiASTRA 1M i ASTRA 3B
- Lockheed Martin izradio je satelite ASTRA 1B i ASTRA 1KR, a trenutno radi na izradi satelita ASTRA ASTRA 1L
Kompanije za lansiranje
Dvije su kompanije do sada lansirale satelite ASTRA:
Arianespace je europski konzorcij. Koristi rakete Ariane, koje se lansiraju iz Europskog svemirskog centra (European Space Centre) u Kourouu, u Francuskoj Gvajani. Sateliti ASTRA 1A do 1E i ASTRA 3A lansirani su korištenjem rakete Ariane 4; ASTRA 2B i 2D lansirani su na raketi Ariane 5.
Kompanija ILS je iz SAD-a, a radi se zajedničkom ulaganju u vlasništvu kompanija Lockheed Martin, Khrunichev Enterprises i RSC Energia. ILS koristi rusku raketu Proton, koju proizvodi kompanija Khrunichev Enterprise iz Moskve. Verzija koja se koristi za satelite ASTRA naziva se Proton D1e. Ona koristi Block DM završni stupanj kojeg proizvodi RSC Energia iz Moskve. Proton se lansira iz kozmodroma Baikonur u Kazahstanu.
U travnju 1996., satelit ASTRA 1F bio je prvi komercijalni satelit sa Zapada koji je lansiran pomoću Protona. Uslijedili su ASTRA 1G, 2A, 1H i 2C.
Lansirne rakete Ariane i Proton dovoljno su snažne da u orbitu izbace koristan teret mase do pet tona.
Lansiranje
Nakon dovršetka, novo izrađeni satelit prevozi se na lokaciju za lansiranje radi završnog ispitivanja i punjenja gorivom, prije nego se postavi na raketu nosač. Lansiranje je složen postupak koji se odvija u nekoliko faza, koje se razlikuju ovisno o korištenom sustavu.
Raketa Ariane lansira satelite u eliptičnu privremenu orbitu, obično na udaljenosti od 200 km (u slučaju Ariane 4) ili 560 km (u slučaju Ariane 5) od Zemlje, uz mogućnost čak i do 36.000 km. Nakon paljenja vlastitih potiskivača, satelit se kreće prema svojoj konačnoj kružnoj geostacionarnoj orbiti na udaljenosti od 36.000 km od Zemlje.
Raketa Proton opremljena snažnim i ponovno upaljivim Block DM četvrtim stupnjem nosi satelit na višu visinu (najmanje nekoliko tisuća kilometara od Zemlje, ovisno o lansirnoj masi satelita). To smanjuje brzinu (količinu energije) potrebnu za dosezanje geostacionarne orbite, što znači da sateliti lansirani na Protonu u pravilu zadržavaju veće rezerve goriva.